Poziv na zaruke

Coppelia Morrison ležala je ispružena na plahtama od satena. Njezina savršena koža bila je gotovo brončana naspram njihove bjeline, a dugačka kosa, boje mokrog jesenskog lišća, lepezasto se rasula po jastuku. Oči u obliku badema sjajile su se na sunčevoj zraci dok se protezala i zadovoljno mrmljala. Nehajno je svrnula pogled na usnulog mladića, diveći se čistom savršenstvu obrisa njegove donje čeljusti, znaka snage na licu koje je sada u snu tako nevino i opušteno. Još deset godina i Fintan Granville bit će muškarac s kojim treba računati, upravo kao Carrick, njegov stariji brat, i ostali iz klana Granvilleovih. Sad je imao devetnaest godina i bio je plastelin u njezinim rukama, divna igračka koju je uzimala i s njom se igrala kad bi poželjela. Ironija u svemu tome bila je to što je Fin mislio da on vodi igru, da je ona tek njegova verzija Mrs. Robinson, savršena za proširenje njegova seksualnog repertoara. Nije ni slutio, kad joj ga je jedne večeri netko pokazao u noćnom klubu, da je nju zanimalo ime >Granville< mnogo više nego sjajno mladenačko tijelo (iako je ono svakako bilo bonus). Kao sve drugo što bi joj zapelo za oko, bilo je samo pitanje vremena kad će i on doći na red da ga uzme. Priljubivši se uza nj, jezikom mu je liznula usnu školjku. »Mm, bilo je zabavno, mali moj.« Riječi je izgovorila šaptom, gotovo uzdi­šući. »Ali reci mi, kako to izgleda spavati s neprijateljem?«