Bašta sljezove boje; Glava u klancu noge na vrancu

Bašta sljezove boje” simbolično je poslijeratno djelo pisca Branka Ćopića. Podijeljeno je u dvije cjeline: “Jutra plavog sljeza” i “Dani crvenog sljeza“, čije boje plava i crvena predstavljaju raspoloženje tih životnih razdoblja. Djelo je posvećeno Ziji Dizdareviću, Brankovom dobrom prijatelju iz djetinjstva, koji je nastradao u logoru Jasenovac. Poučen ratnim sukobima, Ćopić se u zreloj dobi svog književnog stvaralaštva povlači u najsigurniji kutak svoje duše i pronalazi utjehu u uspomenama iz djetinjstva, što saznajemo iz uvoda “Pismo Ziji”, vrlo bitnom dijelu knjige.