Put do Indije

„Želite se viđati s Indijcima? To je nešto novo! A druga reče: – S domorocima! Ma nemojte! Treća, nešto ozbiljnija, nadoda: Da vam nesto objasnim. Domoroci vas, znate, neće poštovati ništa više kad se upoznate s njima.
– To se događa tek nakon mnogo susreta.
Ali gospoda, glupa kao noć i prijateljski raspoložena produži:
– Hoću reći, prije nego što sam se udala, bila sam bolničarka i upoznala sam se s mnogima od njih, pa znam kakvi su. Zaista dobro poznajem Indijce. Svaka je Engleskinja ovdje u vrlo nezgodnu položaju – ja sam bila bolničarka u jednoj njihovoj državi i jedini vam je spas da se strogo držite po strani.
– Čak i od pacijenata?
– Najveća dobrota koju možete učiniti jednom domorocu jest da ga pustite da umre – reče gospodja Callendar
– A što ako ode u raj? – priupita je gospođa Moore smješkajući se blagim ali iskrivljenim smiješkom.
– Može otići kamo god želi, samo ne blizu mene. Ja se sva naježim u njihovoj blizini.“