Tri suđenice

U glavi joj je tutnjilo, nije bila sigurna mrmlja li on nešto ili viče. Njezin je sustav opustošio čitav niz dugih promjenjivih trzaja, brzih snažnih potresa koji su se redali jedan za drugim i šiji je intenzitet bio toliki da ih gotovo nije mogla razlikovati.
Njezino ih je tijelo upijalo, a onda tražilo još.
A njegovo je tijelo bilo čvrsto, glatko i toplo, njezine su ga ruke toliko željele dodirivati. Mogle su osjetiti drhtaje mišića, divljanje pulsa.
Potreba. Bila je to potreba za njom.
Ali kada je spretno prstima ponovo prešao preko njezina tijela i ušao u nju, Tia je zaboravila njegovu potrebu i usredotočila se na svoju. Uspjela je jedino zgrabiti zgužvanu posteljinu i stisnuti šake, pridržavajući se da ne poleti.