Sedam kilometara niže Poskokove Drage leži krševito Smiljevo, šarmantno naselje u Dalmatinskoj zagori s oko dve tisuće stanovnika, crkvom, osnovnom školom, gostionicom Bevanda (za koju zli jezici kažu da se tako zove jer u njoj ne možeš dobiti nerazblaženo vino), poštom i dvije prodavnice mješovite robe. Proljeće je u Smiljevu i svi zaposleni otišli su na bolovanje – da bi mogli pokupiti sijeno, uzorati njive, posaditi krumpir. Jednog od tih dana kada selo opusti bogata mlada udovica Tatjana, čiji je suprug poginuo na nekom gradilištu u Njemačkoj, ulazi u crkvu zgodnog seoskog župnika don Stipana, bivšeg alkoholičara, da mu izjavi ljubav. Istovremeno se u selo iz Njemačke vraća bogati gastarbajter Marinko, „hrvatski emigrant“ koji je kao mladić zaglavio u zatvoru zbog pjesmice Druže Tito, kupit ću ti fiću, a mercedes Anti Paveliću. U njegovu kćerku Juliju zaljubit će se simpatični ultradesničar Stanislav, pisac haiku poezije i veliki poštovalac pesnika Petra Preradovića (koji je toliko „volio Hrvatsku da mu ništa nije smetalo to da je Srbin“). Stvar se, međutim, zakomplicira kada vesela udovica Tatjana posumnja da se Julija sastaje s njenim ljubljenim don Stipanom.