Sat Annike Bengtzon pokazivao je 3.22 kada je u gluho doba noći zazvonio telefon. Čak i ako je subota uoči Božića, to nije ništa neobično za urednicu crne kronike u Večernjim novostima, drugom najtiražnijem švedskom tabloidu. Annika će se na brzinu odjenuti, ostaviti muža da se prevrće u praznoj postelji i ujutro spremi djecu za vrtić te u žurbi odjuriti tamo gdje je zove njezin reporterski instinkt – na mjesto zločina.
Netko je aktivirao pakleni stroj u velebnom zdanju novog stadiona koji bi trebao krasiti Stockholm za vrijeme Ljetnih olimpijskih igara. Uz pomoć svog tima Annika će, uvijek korak ispred konkurencije, shvatiti da eksplozija nije djelo terorista i da među ruševinama postoji tijelo žrtve. Kako policija u interesu istrage brižno taji sve podatke Annika će, koristeći svoje tajne izvore, ustanoviti identitet žrtve, a potom istražiti njezin neobični životni put kako bi mogla ući u trag potencijalnom ubojici. U potrazi za velikom reportažom Annika će se primaknuti preblizu rješenju te će na kraju i sama postati metom.
Žonglirajući između uredskih intriga, obiteljskih obveza i ubitačnog novinarskog ritma već pokrenute rotacije, Annika se čitateljima otkriva u čitavoj lepezi emocija kao obična, normalna žena koja ne uspijeva uvijek održati sve loptice u zraku. Tu i tamo, kad bude izazvana, ona će prasnuti, kad bude ranjena zaplakati, dok istražuje hrabra je i izravna, u člancima objektivna i suzdržana, s mužem i djecom rastrgana, baš kao što bi čovjek očekivao.