Ksaver Šandor Gjalski je bio jedan od najtipičnijih hrvatskih književnika druge polovice 19. i početka 20. stoljeća. Rođen je u plemenitaškoj obitelji Hrvatskog zagorja, što će znatno utjecati na izbor njegovih književnih tema.
U svojim pripovijestima “Pod starim krovovima”, “Za materinsku riječ” i “Na rođenoj grudi”, on je ne samo kroničar, već i osjetljivi lirik, te istančan i zreo umjetnik. Do izražaja dolazi njegov emocionalni odnos prema prirodi i zagorskom ladanju.

Roman Zagrepčanka objavljen je davne 1974. i od tada je doživio cak 12 izdanja. Vrlo brzo stekao je status kultnog romana koji je obilježio jedno vrijeme, ali to je roman koji su čitale mnoge generacije.

Kroz priču o životu djevojke Marijane, govori o odrastanju jedne generacije. Marijana potječe iz višeg sloja, školuje se za liječnicu, no ne zadržava se u miljeu u kojem je odrasla, vec se kreće raznim dijelovima grada, ne bježeći niti od periferije. Ona je promiskuitetna, spava s bogatim muškarcima, živi posve neobuzdano. Obitelj doživljava kao lažnu, potrošenu licemjernu zajednicu u kojoj roditelji streme tek ugledu i moći.